Paulová [pạu'lova:], Milada, češka povjesničarka (Dařenice, 2. XI. 1891 – Prag17. I. 1970). Nakon studija povijesti i zemljopisa na Filozofskom fakultetu u Pragu radila je u praškoj Sveučilišnoj knjižnici (1919–35), a potom kao sveučilišni profesor na Katedri za bizantsku povijest i povijest slavenskih naroda Filozofskoga fakulteta u Pragu (1935–61). U mnogobrojnim radovima obrađivala povijest istočne Europe ranofeudalnoga razdoblja, slavensko-bizantske odnose, povijest češke mafije (tajna češka protuaustrijska organizacija u I. svjetskom ratu; pridonijela rušenju Austro-Ugarske). Za povijest Južnih Slavena uoči i za I. svjetskog rata najvažnije je njezino djelo Jugoslavenski odbor: (povijest jugoslavenske emigracije za svjetskog rata od 1914–1918.) (1925), a među ostalim djelima Povijest mafije: otpor Čeha i Jugoslavena za svjetskoga rata 1914–1918 (Dějiny Maffie: odboj Čechů a Jihoslovanů za světové války 1914–1918, I–II, 1937–39).
