struka(e):
Pavić, Milorad
srpski književnik
Rođen(a): Beograd, 15. X. 1929.
Umr(la)o: Beograd, 30. XI. 2009.

Pavić, Milorad, srpski književnik (Beograd, 15. X. 1929Beograd, 30. XI. 2009). Diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, a doktorirao 1966. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom Vojislav Ilić i evropsko pesništvo. Od 1974. sveučilišni profesor u Novom Sadu, potom u Beogradu (od 1982). Zbirkama pjesama Palimpsesti (1967) i Mesečev kamen (1971) istaknuo se kao meditativan i eruditivan pjesnik. Reafirmirao je žanr fantastike u srpskoj prozi (Ruski hrt, 1979; Nove beogradske priče, 1981). Postao je svjetski poznat romanom Hazarski rečnik (1984), koji je komponiran u obliku leksikona i preveden na tridesetak jezika. Postmodernistički postupak i eruditska fantastika karakteriziraju i njegove potonje prozne knjige: Predeo slikan čajem (1988), Izvrnuta rukavica (1989), Unutrašnja strana vetra (1991), Poslednja ljubav u Carigradu (1994), Stakleni puž (1998) i Zvezdani plašt (2000), pisane kao svojevrsna interaktivna, nelinearna proza. Nacionalistički politički angažman u 1990-ima zaustavio je širu recepciju njegove novije proze. Objavio je i književnopovijesne preglede (Istorija srpske književnosti baroknog doba, 1970; Gavril Stefanović Venclović, 1972; Jezičko pamćenje i pesnički oblik, 1976; Rađanje nove srpske književnosti, 1983); uveo je pojam baroka u periodizaciju srpske književnosti.

Citiranje:

Pavić, Milorad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pavic-milorad>.