Pavlov [pa'vləf], Oleg Olegovič, ruski književnik (Moskva, 16. III. 1970 – Moskva, 7. X. 2018). Pripovijetke i eseje objavljivao od 1990. Pozornost je privukao prvim romanom Državna bajka (Kazënnaja skazka, 1994), kritičkom slikom sovjetske vojske potaknutom vlastitim iskustvom, prvim dijelom trilogije Pripovijesti posljednih godina (Povesti poslednih let, hrvatski prijevod pod naslovom Ruska trilogija), koju još čine romani Matjušinov slučaj (Delo Matjušina, 1997) i Karagandinske devetine, ili Povijest posljednjih dana (Karagandinskie devjatiny, ili Povest’ poslednih dnej, 2001). Autobiografski je roman U bezbožnim uličicama (U bezbožnyh pereulkah, 2001), a Asistolija (2009) govori o tragičnosti ljudskog života i snazi ljubavi. Pripovijetke je okupio u zbirci Stepska knjiga (Stepnaja kniga, 1998), a eseje u knjizi Ruski čovjek u XX. stoljeću (Russkij čelovek v XX veke, 2003). U Ruskim pismima (Russkie pis’ma, 2000) objavio je i esejistički popratio pisma ruskih građana upućena fondu Aleksandra Solženjicina. Jedan je od vodećih ruskih književnih kritičara (Antikritika, 2005).
