Pavlyčko [pawl'čko], Dmytro, ukrajinski pjesnik i prevoditelj (Stopčativ, danas Ivano-Frankivs’ka oblast, 28. IX. 1929). Jedan od osnivača Ukrajinskoga narodnog pokreta (Ruh). Diplomirao na Lavovskom sveučilištu. U književnosti se javio zbirkom pjesama oštre društvene tematike Ljubav i mržnja (Ljubov i nenavyst’, 1953); Moja zemlja (1955) i Crni konac (Čorna nytka, 1958) sadrže i intimne motive, antistaljinistička zbirka Istina zove (Pravda klyče, 1958) bila je uništena, a Palmina grančica (Pal’mova vit’, 1960) i Neronova gesta (Žest Nerona, 1962) pokreću etička pitanja. Vrhunac je filozofska zbirka Rječobrus (Granoslov, 1968). Intimnu, erotsku i pejzažnu liriku čine zbirke Soneti podolske jeseni (Sonety podil’s’koï oseni, 1973), Tajna tvojega lica (Taemnycja tvogo oblyččja, 1979), Poeme i alegorije (Poemy j prytči, 1986), Psalmi pokajanja (Pokajanni psalmy, 1994) i dr. Piše za djecu i prevodi s mnogih stranih jezika. Napisao i pjesmu Hrvatska (Horvatija, 1998).
