Pelagić, Vasa, srpski političar i publicist (Gornji Žabar, danas Pelagićevo kraj Brčkoga, BiH, 1833 – Požarevac, 25. I. 1899). Nižu gimnaziju i bogosloviju polazio u Beogradu, potom bio učitelj u Brčkom. God. 1863. putovao u Rusiju, gdje je došao u dodir s idejama socijalizma i anarhizma. Bio je upravitelj srpske pravoslavne bogoslovije u Banjoj Luci, no zbog sukoba s osmanskim vlastima bio je osuđen 1869. i prognan u Anatoliju. Prebjegao u Srbiju, gdje je 1871. bio izabran za predsjednika skupštine Ujedinjene omladine srpske. Boravio u Crnoj Gori, Vojvodini, Trstu, Grazu i Zürichu. Sa skupinom socijalista pridružio se 1875. ustanku u Bosni i Hercegovini. Austrougarske su ga vlasti uhitile i zatvorile 1876. Od 1878. do smrti djelovao kao socijalistički agitator i publicist u Srbiji, ističući se svojim stajalištima protiv Srpske pravoslavne crkve, zbog čega je više puta bio zatvaran. Autor mnogobrojnih brošura i više knjiga o politici i društvu. Njegova knjiga Narodni učitelj (1879), sa savjetima o zdravlju i poljodjelstvu, bila je vrlo popularna i utjecajna u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
