Perun (praslav. Perunъ), u slavenskoj religiji, bog gromovnik, a time i bog ognja i dažda; u njem se nastavlja indoeuropska predodžba o bogu gromovniku; ime mu je stara slavenska riječ za »grom«. Svetišta su mu bila na uzvisinama. Podatci o kultu sačuvani su pretežno u ruskim izvorima. Perunu se ide na prisegu (na rotu); jedan ruski ljetopis opisuje kako je knez Igor u nazočnosti bizantskoga izaslanika položio prisegu pred Perunovim kipom. Zamišlja se i prikazuje idolima kao stariji muškarac; na kipu u kijevskom svetištu kosa mu je bila srebrna (sijeda), a brk zlatan. Značajke su mu gusta i teška kosa, brada i obrve, kojima moćno trese. Posvećen mu je bio četvrtak, što je Gromovnikov dan u mnogim indoeuropskim predajama (njem. Donnerstag, lat. Jovis dies). Kult je bio proširen i u drugih Slavena, o čem svjedoče mnogi toponimi (u Hrvatskoj gorski vrh na Učki ponad Mošćenica, u Poljicima nad izvorištem Žrnovnice). U razdoblju dvovjerja zamijenili su ga sv. Ilija, sv. Vid i sv. Mihovil.
