Petar II. Karađorđević

Petar II. Karađorđević, jugoslavenski kralj od 1934 (Beograd, 6. IX. 1923Los Angeles, SAD, 3. XI. 1970). Stupio na prijestolje nakon smrti oca Aleksandra I. Za njegove maloljetnosti Jugoslavijom je vladalo Kraljevsko namjesništvo na čelu s knezom P. Karađorđevićem. Nakon državnog udara 27. III. 1941. preuzeo je obnašanje kraljevske vlasti. Po kapitulaciji jugoslavenske vojske u Travanjskome ratu 1941. pobjegao iz zemlje i za vrijeme rata živio najduže u Londonu. Oslanjao se isprva na grupu pučista pod vodstvom predsjednika vlade generala D. Simovića, a potom na vladu S. Jovanovića, Miloša Trifunovića i Božidara Purića koji su vodili velikosrpsku politiku i pružali svesrdnu političku pomoć četničkomu pokretu na čelu s D. Mihajlovićem. S jačanjem partizanskog pokreta promijenio se i britanski odnos prema prilikama u okupiranoj Jugoslaviji, gdje je na II. zasjedanju AVNOJ-a donesena odluka o zabrani povratka kralja Petra II. u zemlju dok se narod ne izjasni o budućem političkom poretku. U želji da spasi monarhiju, britanska je vlada nastojala postići pomirenje između kralja i partizanskog vodstva pa je uz podršku sovjetske i američke vlade utjecala da se sastav nove vlade povjeri hrvatskom banu I. Šubašiću, koji je zaključio sporazum s maršalom J. Brozom - Titom (Viški sporazum od 16. VI. 1944. i Beogradski sporazum od 2. XI. 1944) o ustrojavanju namjesništva i zajedničke vlade. Petar II. je tek nakon pritiska Saveznika pristao imenovati namjesnike i na njih prenijeti obnašanje kraljevske vlasti. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 11. XI. 1945. KP bila je potvrđena kao jedina vlast u zemlji i 29. XI. 1945. Jugoslavija je bila proglašena republikom. Petar II. ostao je u inozemstvu do smrti.

Citiranje:
Petar II. Karađorđević. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47848>.