Petražicki (Petražickij) [pitraži'ck’ij], Lev Josifovič (poljski Leon Petrażycki), ruski i poljski pravnik, filozof i sociolog (Kolontajevo, Rusija, 13. IV. 1867 – Varšava, 15. V. 1931). Profesor na Sveučilištu u Sankt Peterburgu od 1898. do 1918., kada je emigrirao u Poljsku; od 1919. profesor na Sveučilištu u Varšavi. Utemeljitelj psihologijske jurisprudencije prema kojoj su pravo i moral posebna vrsta etičkih osjećaja. Pravo tvore osjećaji imperativno-atributivne naravi, predstavljeni uzajamnim ovlastima i obvezama (npr. osjećaj obveze isplate dogovorene nadnice radniku koju je on ovlašten zahtijevati), a moral tvore osjećaji imperativne naravi, predstavljeni samo obvezama (npr. osjećaj obveze davanja milostinje prosjaku). Pravo se dijeli na intuitivno i neslužbeno (npr. pravo dane skupine, klase, društva, epohe, itd.) te pozitivno i službeno. Petražicki se zauzimao za izgradnju pravne politike kao znanosti za ostvarenje poželjnih društvenih ciljeva i usmjeravanje društva prema »racionalnoj i aktivnoj ljubavi« te je s tog motrišta kritizirao njemački Građanski zakonik. Glavno djelo: Teorija prava i države u svezi s teorijom morala (Teorija prava i gosudarstva v svjazi s teoriej nravstvennosti, 1907).
