Petrovici [pe'trović], Emil, rumunjski lingvist (Mali Torak, danas Begejci, srbijanski Banat, 4. I. 1899 – u željezničkoj nesreći nedaleko od Blaja, 7. X. 1968). Godine 1919. započeo studirati na rumunjskom sveučilištu u Cluju, 1920–26. studirao u Parizu (Sorbonne, École des langues orientales vivantes, itd.), gdje su mu profesori bili A. Meillet, J. Gilliéron, Jean Pierre Rousselot, a posebno se bavio lingvističkom geografijom i (eksperimentalnom) fonetikom. God. 1930–31. specijalizirao slavistiku u Sofiji. Od 1926. radio na Sveučilištu u Cluju, od 1935. kao redoviti profesor slavistike. Vodeći rumunjski slavist svojega doba, bavio se i romanistikom, balkanologijom, dijalektologijom, toponomastikom, fonetikom. Sudjelovao u izradbi Rumunjskoga jezičnog atlasa (Atlasul lingvistic român), a na temelju karata atlasa izveo novu podjelu rumunjskoga narječja, te točnije utvrdio dijalektalnu osnovu standardnoga jezika. Magistralna je njegova monografija o jednom hrvatskom govoru u Rumunjskoj Govor Krašovana: studija iz južnoslavenske dijalektologije (Graiul Caraşovenilor: studiu de dialectologie slavă meridională, 1935). Jedan je od prvih rumunjskih lingvista koji je u istraživanjima primijenio načela Praške fonološke škole i jedan od vodećih fonologa svojega doba (Fonematski sustav rumunjskoga jezika – Sistemul fonematic al limbii române, 1956). Proučavao slavensko-rumunjske i albansko-rumunjske jezične odnose, mnogobrojne studije posvetio je rumunjskim narječjima i govorima i rumunjskoj toponimiji.
