Piccinni [pič:i'n:i], Niccolò, talijanski operni skladatelj (Bari, 16. I. 1728 – Passy kraj Pariza, 7. V. 1800). Školovao se u Napulju na Konzervatoriju sv. Onofrija te se nakon 1754. posvetio gotovo isključivo skladanju komičnih i ozbiljnih opera. Opere naručene za napuljska, rimska i druga talijanska kazališta, osobito Dobra djevojka (La buona figliuola) te Aleksandar u Indiji (Alessandro nelle Indie), doživjele su golem uspjeh u cijeloj Europi. Piccinni je skladao brzo, mnogo i raznovrsno – ukupno više od 200 opera. Djelovao je kao drugi kapelnik u napuljskoj katedrali, a 1771. bio je imenovan drugim orguljašem kraljevske kapele. Nakon nagloga pada popularnosti, na poziv talijanskoga veleposlanika potkraj 1776. došao je u Pariz, gdje je ubrzo stekao potporu ljubitelja talijanske opere (osobito operom Lažni lord – Le Faux lord), dok su ga kritizirali zagovornici Ch. W. Glucka i njegove reformirane opere. Poznato povijesno suparništvo među njima, njihovim djelima i pristašama (»gluckistima« i »piccinistima«) trajalo je do 1785., kada su Piccinnijeva djela počela doživljavati neuspjeh. Nakon početka Francuske revolucije, 1791. Piccinni se na kratko vratio u Napulj, koji je napustio zbog spletaka. Originalan skladatelj, jedan od glavnih predstavnika napuljskog opernog smjera u XVIII. stoljeću, odlikovao se dramatskom imaginacijom i uravnoteženim odnosom skladateljskih postupaka. Njegovi operni brojevi izvodili su se i u dalmatinskim gradovima, osobito u Dubrovniku.
