Pilat, Poncije (latinski Pontius Pilatus [po'nti·us pi:la:'tus]), rimski vitez (I. st.). Prokurator Judeje od 26. do 36. godine. U doba cara Tiberija pokušao je uvesti carev kult u Jeruzalem, a novce židovskoga hrama potrošio je za izgradnju vodovoda, što je izazvalo pobunu Židova, koju je ugušio. Sagradio je Tiberiju hram u Cezareji (natpis pronađen 1961). Prema rimskim i židovskim izvorima, zbog samovolje i okrutnosti bio je opozvan i pozvan na odgovornost u Rim. Biblijska (novozavjetna) predaja kaže da je u procesu protiv Isusa potvrdio presudu sinedrija i time izrekao smrtnu kaznu (po Tacitu zbog političkih zločina). Pilatovo »pranje ruku«, kojim je simbolički otklonio od sebe krivnju za presudu, postalo je poslovično. Prema kršćanskoj predaji, počinio samoubojstvo, iako se, navodno, pod utjecajem svoje žene Klaudije Prokule (svetice u nekim istočnim crkvama), preobratio na kršćanstvo. U ranokršćansko doba pripisivali su mu se različiti apokrifni spisi (Pilatovi akti, Pilatovo pismo, Pilatova smrt).
