Platonov [plato'nəf], Andrej Platonovič (pravo prezime Klimentov), ruski književnik (Voronež, 1. IX. 1899 – Moskva, 5. I. 1951). Diplomirao na Tehničkome fakultetu (1924), potom radio kao inženjer u Voronežu i Tambovu. Bio je član književne skupine Pereval, koja se od 1923. zauzimala za intuitivnost stvaralačkoga procesa. Počeo objavljivati pod pseudonimima A. Firsov, A. Vogulov, N. Vermo i dr., potom A. Platonov. Prvu zbirku pjesama Plava dubina (Golubaja glubina, 1922) kritika gotovo nije ni zamijetila. Sredinom 1920-ih objavio je u periodici niz pripovijedaka, od kojih su najznačajnije Sumnjičavi Makar (Usomnivšijsja Makar, 1929) i Od koristi (Vprok, 1931). Njihova satiričnost, kritika birokracije te ironizacija prisilne kolektivizacije postale su metom oštre kritike i cenzure pa je Platonovu godinama bilo zabranjeno objavljivanje. Radnju antiutopijskoga romana Čevengur (napisan 1929) smjestio je u istoimeni zabačeni ruski gradić, gdje priprosti ljudi, seljaci, borci revolucije i utopijski sanjari pokušavaju ostvariti svoju viziju idealnoga društva. Jama za temelj (Kotlovan, napisan 1929–30), s temom prisilne kolektivizacije, vrhunac je Platonovljevih stilskih inovacija. God. 1972. Čevengur je bio objavljen u Francuskoj na ruskom, a Jama za temelj 1969. u Velikoj Britaniji; potonji je u Rusiji objavljen tek 1987. u časopisu Novyj mir.
