Plemelj, Josip, slovenski matematičar (Bled, 11. XII. 1873 – Ljubljana, 22. V. 1967). Doktorirao (1898) na Sveučilištu u Beču gdje je i zaposlen (1902–07), potom je radio u Černovcima (ukrajinski Černivci) (1907–17), redoviti profesor od 1908. i Ljubljani (1919–57), član slovenske Akademije znanosti i umjetnosti od 1938. Područja su njegova znanstvena djelovanja linearne, obične i parcijalne, diferencijalne jednadžbe, analitičke funkcije kompleksne varijable, te algebra i teorija brojeva. U svijetu je poznat po svojim jednostavnim i konačnim rješenjima tzv. Riemannova problema, parcijalno rješenje kojega je našao David Hilbert, dobivenima s pomoću formula što sada nose njegovo ime (Plemeljevi polinomi). U teoriji jednolisnih funkcija prvi je kvantitativno formulirao stavak o analitičkoj dilataciji slika pri konformnom preslikavanju, dao je jednostavan dokaz tzv. Fermatove tvrdnje za pete potencije, rekonstruirao Galoisov dokaz o sniženju stupnja modulske jednadžbe i dr. Na njegovim rezultatima razvili su se novi smjerovi istraživanja. Autor je poznatih monografija: Teorija analitičkih funkcija (Teorija analitičnih funkcij, 1953), Diferencijalne i integralne jednadžbe (Diferencialne in integralne enačbe, 1960) i Algebra i teorija brojeva (Algebra in teorija števil, 1962).
