Poelzig [pœ'lci], Hans, njemački arhitekt (Berlin, 30. IV. 1869 – Berlin, 14. VI. 1936). Studirao u Berlinu. Bio je profesor na visokim umjetničkim i tehničkim školama u Wrocławu (1900–16), Dresdenu (1916–20) i Berlinu (1920–36). Isprva pod utjecajem P. Behrensa, potom jedan od najznačajnijih predstavnika ekspresionizma u arhitekturi (vodotoranj u Poznańu, 1911; preuređenje Velikoga kazališta u Berlinu, 1918–19). Projektima poslovne zgrade u Wrocławu (1911–12) te golemoga sklopa kemijske tvornice s radničkim naseljem u Lubańu (1913) anticipirao je modernu arhitekturu i primjenu novih tehničko-konstruktivnih rješenja. Između 1925. i 1931. realizirao je više projekata u Berlinu (kino Capitol, 1925; kino Babylon, 1928; zgrada radija, 1929–31) te upravnu zgradu I. G. Farben u Frankfurtu na Majni (1928–31). Neizvedenim vizionarskim projektima (Palača prijateljstva u Carigradu, 1916; Festivalsko kazalište u Salzburgu, 1924) i pedagoškim djelovanjem snažno je utjecao na njemačku arhitekturu u razdoblju nakon I. svjetskoga rata. Bavio se slikarstvom te kazališnom i filmskom scenografijom.
