polietilenska vlakna, umjetna vlakna od polietilena visoke ili niske gustoće. Standardna polietilenska vlakna lagana su, umjereno otporna na atmosferilije, ali osjetljiva na povišenu temperaturu pa omekšavaju već pri 150 °C. Većinom se proizvode kao jeftina vrpčasta vlakna za primjenu u poljoprivredi i građevinarstvu. Potkraj XX. st., polazeći od polietilena iznimno velike relativne molekularne mase, razvijen je postupak proizvodnje osobito kvalitetnoga polietilenskog vlakna ispruženih makromolekula i potpuno orijentirane strukture, a time i iznimno velike čvrstoće i visokog modula elastičnosti (vlakna trgovačkih naziva Spectra i Dyneema). Ta su lagana vlakna znatno čvršća od čelika, aramidnih i grafitnih vlakana, premda imaju najjednostavniju moguću kemijsku građu. Rabe se kao ojačanje u zahtjevnim suvremenim kompozitnim i laminatnim materijalima (npr. za antibalističku zaštitu, športska jedra i dr.).
