Porpora [po'~], Nicola, talijanski skladatelj i glazbeni pedagog (Napulj, 17. VIII. 1686 – Napulj, 3. III. 1768). Glazbu je učio u napuljskom konzervatoriju Poveri di Gesù Cristo. Isprva djelovao u Rimu, 1715–22. bio je maestro u Konzervatoriju sv. Onofrija u Napulju, a njegov je učenik, među ostalima, bio znameniti kastrat Farinelli. Nakon boravka u Njemačkoj i Austriji, 1725. bio je imenovan maestrom u Ospedale degli Incurabili u Veneciji, a 1733–36. boravio je u Londonu i u tzv. Plemićkoj operi (Opera of the Nobility) pokušao konkurirati Händelovoj opernoj produkciji. Vrativši se u Italiju, dobio je angažmane u Veneciji i Napulju za izvođenje svojih opera te kao kapelnik i glazbeni pedagog u konzervatorijima. Godine 1747–52. bio je kapelnik dvora u Dresdenu, 1752–60. živio je u Beču, gdje je uspješno podučavao mladoga J. Haydna, a od 1760. do smrti živio je bijedno u Napulju. Porpora je ostavio velik opus s malo instrumentalne i mnogo vokalne glazbe (mise, oratoriji, kantate, psalmi, moteti, pasticcia, serenate i dr.), među kojom se ističu 44 opere u kojima je promicao kasnobarokni pjevački stil s mnogo ukrasa.
