struka(e):

posebni efekti (specijalni efekti), u filmskoj tehnici, raznovrsni nestandardni slikovni i zvučni učinci (trikovi). Nastaju pri snimanju ispred kamere – fizički ili mehanički – i snimanjem u kameri ili kasnijom laboratorijskom obradbom snimaka. U kameri tako nastaju stop-fotografija, dvostruka i višestruke ekspozicije, efekti transformacije vremena (usporenje, ubrzanje, pokret unatrag). U laboratoriju su uz pomoć trik-stola moguće mnogobrojne intervencije na slici, npr. kombinacije snimaka ili dijelova kadra, preklapanje pojedinih dijelova maskama i sl. Posebnim efektima smatra se i snimanje modela, prizori eksplozija, vatre i sl. Od 1990-ih ti se efekti sve više stvaraju uz pomoć računala. Zvučni efekti (npr. jeka, miješanje različitih zvukova) proizvode se za film posebno prije snimanja, tijekom snimanja ili najčešće poslije u specijaliziranom studiju za tonske efekte. Posebni efekti rabe se radi smanjenja produkcijskih troškova, zbog nemogućnosti da se nešto snimi, radi zaštite ekipe u opasnim situacijama i uprizorenja fantastičkih zbivanja. Pioniri su na tom području G. Méliès i G. A. Smith.

Citiranje:

posebni efekti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/posebni-efekti>.