Poulet [pulɛ'], Georges, belgijski povjesničar književnosti (Chênée, 29. XI. 1902 – Bruxelles, 31. XII. 1991). Doktorirao književnost u Liègeu 1927., predavao na sveučilištima u Edinburghu, Baltimoreu, Zürichu i Nici. Razvio je specifičnu fenomenologiju čitanja (dijelom pod utjecajem G. Bachelarda), poslije povezanu s drugom ženevskom književno-znanstvenom školom iz 1960-ih. Usredotočen na autorovu umjetničku svijest i subjektivni stvaralački čin, bio je usmjeren na proučavanje cjelokupnih opusa, a ne pojedinačnih tekstova, otkrivajući učestalost figura, izraza i fabularnih postupaka. Analizirao je doživljaj vremena i prostora u književnosti te simboliku kruga: Studije o ljudskom vremenu (Études sur le temps humain, I–IV, 1949–68), Preobrazbe kruga (Les Métamorphoses du cercle, 1961), Proustovski prostor (L’Espace proustien, 1963), uspostavljajući motivacijske vremenske i prostorne parametre pojedinačnih autorskih svijesti. Pritom povijest književnosti postaje i povijest ljudske svijesti i duha. U studiji Kritička svijest (La Conscience critique, 1971) analizirao je kritičarsku subjektivnost od početka XIX. st. do 1960-ih.
