Prévost d’Exiles [pʀevọ' dɛgzi'l], Antoine François (nadimak abbé Prévost), francuski romanopisac (Hesdin, 1. IV. 1697 – Courteuil, 25. XI. 1763). Pustolovna duha, boravio u isusovačkim i benediktinskim samostanima, bio je osobni ispovjednik visokih plemića. Izdavao i uređivao časopise Le Pour et le Contre (1733–40) i Le Journal étranger (1754–55). Anglofil, upoznao je francusku javnost s djelima W. Shakespearea, J. Miltona, A. Popea, J. Swifta, H. Fieldinga te je prevodio S. Richardsona i D. Humea. Njegovi se romani odlikuju stalnim nizanjem pustolovina (česti motiv putovanja i potrage) i narativnom razigranošću, odnosno usložnjavanjima pripovjedne perspektive s mnogobrojnim retrospekcijama, pričama u priči, paralelnim fabularnim tokovima, varijacijama istih situacija. Prožeta ironijskim duhom i s naglaskom na osjećajnim trenutcima i subjektivnim stanjima likova, ta ostvarenja u cjelini obilježava ugođaj lagane melankolije i užitka u pripovijedanju prošlosti: Sjećanja i pustolovine uglednika koji se povukao iz svijeta (Mémoires et aventures d’un homme de qualité qui s’est retiré du monde, 1728–31), u sedam svezaka, od kojih je posljednji zasebni roman Priča o vitezu Des Grieuxu i o Manon Lescaut (Histoire du chevalier Des Grieux et de Manon Lescaut, 1731), njegovo najslavnije i najlascivnije djelo, potom Priča o Clevelandu, nezakonitom Cromwelovu sinu ili Engleski filozof (Histoire de M. Cleveland, fils naturel de Cromwell, ou Le Philosophe anglais, 1732–39), Vlastelin Killerina (Doyen de Killerine, 1735–40), Pripovijest o suvremenoj Grkinji (Histoire d’une Grecque moderne, 1740), Pripovijest o Margareti Anžuvinskoj (Histoire de Marguerite d’Anjou, 1740), Sjećanja čestita čovjeka (Mémoires d’un honnête homme, 1745). Prema romanu o Manon Lescaut skladano je nekoliko opera (J. Massenet, G. Puccini).
