prezbiter

prezbiter (crkv. lat. presbyter < grč. πρεσβύτερος, doslovno: stariji), u ranokršćansko doba ugledni vjernik, nadstojnik kršćanske crkvene općine. Nazivi prezbiter i episkop u početku su često sinonimni. S razvojem crkvene hijerarhije, već u II. st. (na Istoku i Zapadu) prezbiter je postao sinonim za svećenika, a prezbiteri su bili suradnici episkopa (biskupa). – U nekim protestantskim crkvama prezbiter je naziv za laike, članove vijeća crkvene općine.