Przyboś [pš'boś], Julian, poljski pjesnik i esejist (Gwoźnica Dolna kraj Rzeszówa, 5. III. 1901 – Varšava, 6. X. 1970). Godine 1920–23. polazio studij polonistike u Krakovu; do 1937. službovao kao učitelj i nastavnik. Boravio na stipendiji u Parizu (1937–39); od 1939. knjižničar u Lavovu. Uhićen 1941., uspio prebjeći u rodno mjesto. Od 1945. živio u Krakovu te od 1955. u Varšavi. Bio član uredništva časopisa Odrodzenie (od 1944). Zastupnik u Sejmu, poljski diplomat u Švicarskoj 1947–51., direktor Jagiellońske knjižnice u Krakovu. – Član pjesničke skupine Krakovska avangarda (1922–27). Objavljivao u programatskim avangardnim časopisima Zwrotnica i Linia; blizak poljskim konstruktivistima i poljsko-francuskomu časopisu Sztuka Współczesna – L’Art contemporain. Isprva opčinjen razvojem urbanizma (pjesničke zbirke Vijci – Śruby, 1925; Objeručke – Oburącz, 1926), u zbirkama Iznad (Sponad, 1930) i U dubini šume (W głąb lasu, 1932) okrenuo se selu i prirodi, ostavši vjeran avangardnim postupcima (kinetizam, metaforičnost, apologija energije i snage). Nakon iskustva sa socrealizmom, od zbirke Najmanje riječi (Najmniej słów, 1955) vratio se međuratnim pjesničkim ishodištima. Jedan je od najznačajnijih poljskih avangardnih pjesnika. Autor je knjiga eseja Čitajući Mickiewicza (Czytając Mickiewicza, 1950), Linija i žamor (Linia i gwar, 1963) i Pjesnički smisao (Sens poetycki, 1967).
