STRUKE:

Puccini, Giacomo

ilustracija
PUCCINI, Giacomo

Puccini [puč:i:'ni], Giacomo, talijanski skladatelj (Lucca, 22. XII. 1858Bruxelles, 29. XI. 1924). Potječe iz obitelji glazbenika. Prvu glazbenu naobrazbu stekao je od oca, mjesnog orguljaša i kapelnika. Godine 1880. skladao je Misu u As-duru i upisao se na Konzervatorij u Milanu (A. Ponchielli), koji je završio 1883. Prva Puccinijeva opera Le Villi uspješno je praizvedena 1884. u milanskom Teatro del Verme i potom 1885. u La Scali, što je navelo izdavača G. Ricordija da ju otkupi i naruči drugu. Susret s Ricordijem te njegovi savjeti i vođenje znatno su utjecali na Puccinijev život i karijeru. Nakon neuspjeha Edgara (1889), Puccini je skladao operu Manon Lescaut prema romanu abbéa Prévosta. Praizvedena 1893. u Teatro Regio u Torinu, naišla je na dobar prijam publike i kritike. S remek-djelom La Bohème (1896) počela je njegova plodna suradnja s dirigentom A. Toscaninijem i s vrsnim libretistima Giuseppeom Giacosom i Luigijem Illicom. Dok mu je Tosca, praizvedena 1900. u Rimu, donijela slavu, Madama Butterfly propala je na praizvedbi 1904. u La Scali. Praizvedbe u Metropolitanu operâ Čedo zapada (La fanciulla del West) 1910. pod Toscaninijevim ravnanjem i Triptihon (Il trittico) 1918. bile su novi uspjesi već slavnog i bogatoga skladatelja. Zvukovno raskošna Turandot, koju je dovršio Franco Alfano, postumno je 1926. u Scali praizvedena pod Toscaninijevim ravnanjem.

Puccini je duboko uronio u psihologiju žene i stavio ju je u središte radnje svojih opera. Imao je nepogrješiv osjećaj za zakonitost tijeka dramske radnje, koju je vješto prekidao izrazitom melodikom u pretežito lirskim arijama i duetima, postižući idealnu ravnotežu između riječi, glazbe i scene. Izvanredno je vladao orkestrom s kojim je vrlo uspješno postizao različite ugođaje mjesta radnje i emotivnih stanja. Nije zanemario utjecaj verizma i poznavao je događanja u europskoj glazbi svojega doba (J. Massenet, C. Debussy, I. Stravinski), unijevši neke nove harmonijske postupke i upotrebljavajući egzotične motive. Smatra se najvažnijom ličnošću talijanske opere nakon G. Verdija.

Citiranje:
Puccini, Giacomo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51003>.