Puchta [pu'xtə], Georg Friedrich, njemački pravnik (Cadolzburg kraj Nürnberga, 31. VIII. 1798 – Berlin, 8. I. 1846). Predavao rim. pravo u Erlangenu, Münchenu, Leipzigu i Berlinu. Smatra se jednim od najznačajnijih predstavnika pandektistike, koja je promovirala egzegetsku i dogmatsku metodu u tumačenju rim. prava, te jednim od utemeljitelja tzv. pojmovne jurisprudencije (Begriffsjurisprudenz), koja je pravo shvaćala kao sustav utemeljen na strogoj logici, u kojem se pojmovi mogu precizno definirati, a zaključci pouzdano izvoditi. Bio je povezan s F. C. von Savignyjem i njegovom historijskom školom. Autor je nekoliko značajnijih i opsežnih djela: Običajno pravo (Das Gewohnheitsrecht, I–II, 1828–37), Udžbenik za Pandekta (Lehrbuch der Pandekten, 1838), Tečaj Institucija (Kursus der Institutionen, I–III, 1841–47).
