struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Pudovkin, Vsevolod Ilarionovič
ruski filmski redatelj, scenarist, glumac i teoretičar filma
Rođen(a): Penza, 16. II. 1893.
Umr(la)o: Moskva, 30. VI. 1953.
ilustracija
PUDOVKIN, Vsevolod Ilarionovič, prizor iz filma Kraj Sankt Peterburga

Pudovkin [pudo'fk’in], Vsevolod Ilarionovič (Illarionovič), ruski filmski redatelj, scenarist, glumac i teoretičar filma (Penza, 16. II. 1893Moskva, 30. VI. 1953). Studirao fiziku i matematiku, sudjelovao u I. svjetskom ratu, 1920. upisao filmsku školu poduzeća Goskino, asistirao redatelju Vladimiru Rostislavoviču Gardinu, pridružio se 1922. majstorskoj radionici L. V. Kulješova. Najprije je režirao dva kratkometražna filma; Mehanika mozga (Mehanika golovnoga mozga, 1926) film je posvećen eksperimentima psihologa I. P. Pavlova, čija je teorija o uvjetovanim refleksima utjecala na njegov rad s glumcima. Najveće domete u igranom filmu ostvario je prvim trima djelima, s temom iz nedavnih revolucionarnih događaja: Mati (Mat’, 1926), na svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. proglašen osmim filmom svih vremena, adaptacija je istoimenoga romana M. Gorkoga; Kraj Sankt Peterburga (Konec Sankt-Peterburga, 1927) prikaz sudbine politički dezorijentiranoga mladog seljaka u doba Listopadske revolucije; Džingis-kanov potomak (Potomak Čingis-kana, 1928) usredotočuje se na političke manipulacije britanskih intervencionista u Mongoliji. Iako i sam zastupnik ideje o primatu montaže u filmskom izražavanju, Pudovkin se priklonio – različito od S. M. Ejzenštejna – diskretnijemu montažnom postupku postupne izgradnje prizora (»cigla po ciglu«) te je jači naglasak stavljao na prikaz sudbine pojedinca (tvorac je tzv. individualne epopeje u sovjetskoj kinematografiji). Značajan je i kao teoretičar, autor utjecajnih knjiga Filmska režija i knjiga snimanja (Film-regie und Filmmanuskript, 1928., objavljena u Njemačkoj) i Glumac u filmu (Aktër v fil’me, 1934); najzaslužniji je za upoznavanje Zapada sa sovjetskim montažnim teorijama filma. Tijekom 1930-ih bio je izložen kritikama zagovornika poetike socijalističkoga realizma, u zvučnom razdoblju uglavnom je režirao povijesne filmove. Nastupao je i kao glumac. Ostali značajniji filmovi: Dezerter (Dezertir, 1933), Suvorov (1941., koredatelj Mihail Ivanovič Doler), Admiral Nahimov (1947) i Povratak Vasilija Bortnikova (Vozvraščenie Vasilija Bortnikova, 1952).

Citiranje:

Pudovkin, Vsevolod Ilarionovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pudovkin-vsevolod-ilarionovic>.