Pulci [pu'lči], Luigi, talijanski pjesnik (Firenca, 15. VIII. 1432 – Padova, 11. XI. 1484). Podrijetlom iz osiromašene plemićke obitelji; obavljao diplomatske i poslaničke dužnosti za L. de’ Medicija, a poslije i za druge moćnike u Bologni, Milanu i Veneciji. Najznačajnije mu je djelo komični viteški spjev u oktavama Morgante (Il Morgante, I. izd. 1478., a konačno, Veći Morgante – Morgante maggiore, u 28 pjevanja, 1483). U njem kroz očište dobroćudnoga diva Morgantea, Orlandova štitonoše, i njegova antipoda, zlobnoga Marguttea, u duhu firentinske pučke lirike vješto parodira starofrancuske chansons de geste o Karlu Velikome i njegovim paladinima prikazujući vladara kao ishlapjela starca, a vitezove kao razbojnike. Najzanimljivija su pjevanja u kojima groteskno opisuje hranu i prizore iz svakidašnjice, čime je utjecao na T. Folenga i F. Rabelaisa. Napisao je Ispovijest (Confessione, 1481) u tercetima, te niz polemičnih i satiričnih soneta protiv pjesnika M. Franca i neoplatoničara M. Ficina, komični spjev u oktavama Beca iz Dicomana (La Beca da Dicomano), parodiju djela Nencia iz Barberina L. de’ Medicija. Autor je i rječnika žargona u uporabi na medičejskom dvoru, Rječnik mangupskoga jezika (Vocabolario di lingua furbesca).
