struka(e):
Puyi
kineski car
Rođen(a): Peking, 7. II. 1906.
Umr(la)o: Peking, 17. X. 1967.
ilustracija
PUYI

Puyi [pʰuji] (pinyin; tradicionalno P’u-i, vladarski naslov Xuantong/Hsüan-T’ung [ɥεn tʰuŋ]), posljednji kineski car (Peking, 7. II. 1906Peking, 17. X. 1967). Potječe iz mandžurske dinastije Qing. Vladao je od 1908. pod regentstvom svojega oca princa Chuna. Nakon proglašenja Republike 1. I. 1912. bio je prisiljen 12. II. 1912. abdicirati. Od 1924. živio je pod japanskom zaštitom u Tianjinu. Godine 1932. Japanci su ga postavili za predsjednika, a 1934. za cara svoje marionetske države Mandžukuo. Sovjeti su ga 1945. zarobili te 1950. izručili Kini koja ga je osudila kao ratnoga zločinca. Nakon ideološkog preodgoja u logoru Fushun i pomilovanja (1959) radio je u pekinškom botaničkom vrtu (1959–63). Od 1964. do smrti bio je članom Kineske narodne političke savjetodavne konferencije. Godine 1964. objavio je autobiografiju (hrvatski prijevod: Bio sam kineski car). Njegov život ekranizirao je B. Bertolucci u filmu Posljednji kineski car (1987).

Citiranje:

Puyi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/puyi>.