Radiščev [rəd’i'ščəf], Aleksandr Nikolajevič (Nikolaevič), ruski pisac (Moskva, 31. VIII. 1749 – Sankt Peterburg, 24. IX. 1802). Dvorjanskoga podrijetla. Studirao u Leipzigu, »učio je misliti« čitajući francuske prosvjetitelje. Kao časnik pratio je Pugačovljevu bunu; umirovljen 1775., postao je blizak krugu oko N. I. Novikova. Oda Sloboda (Vol’nost’, 1783) nadahnuta je američkom revolucijom, a Život Fjodora Vasiljeviča Ušakova (Žitie Fëdora Vasil’eviča Ušakova, 1787) zapravo je autobiografski tekst, posvećen leipziškomu kolegi. Kapitalno djelo, putopis Putovanje iz Petrograda u Moskvu (Putešestvie iz Peterburga v Moskvu, 1790), bio je ubrzo konfisciran, a autor osuđen na smrt, pomilovan i prognan u Sibir, gdje je pisao filozofske traktate, proučavao povijest osvajanja Sibira. Oslobođen 1801. radio je na zakonodavstvu, ali došavši pod pasku, u očaju se ubio. Kao putopisac samo je naoko slijedio »sentimentalni« Sterneov model; stilski je bio vezan za klasicizam, ali je bitan njegov odnos prema realno »viđenomu« na pojedinim postajama puta i gnjev zbog ropskoga položaja kmetova koji doseže prosvjed protiv carskoga samodržavlja (Katarine II.). Kasniji su naraštaji smatrali Radiščeva pretečom prevrata.
