Radom [ra'~], grad u srednjoj Poljskoj (Mazowiecko vojvodstvo), oko 100 km južno od Varšave; 219 703 st. (2013). Tehničko sveučilište (1976), fakulteti. Sačuvani su dijelovi gradskih bedema (XIV. st.), župna crkva (XIV–XVI. st.), bernardinski (XV–XVI. st.) i benediktinski samostan (XVII–XVIII. st.), građanske kuće iz XVI. i XVII. st. i dr. Tvornica oružja, kožarska, kemijska (boje i lakovi), elektrotehnička i staklarska industrija. Željezničko i cestovno čvorište prometnica koje povezuju Gdańsk s Krakovom i Berlin s Kijevom. – Područje Radoma bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. U VIII. ili IX. st. na mjestu današnjega grada bilo je podignuto prvo naselje, koje je u drugoj polovici X. st. utvrđeno. Ono se prvi put spominje 1155. kao posjed varšavske biskupije. Zahvaljujući povoljnomu geografskom položaju na sjecištu trgovačkih putova razvilo se u značajno trgovačko i obrtničko središte, kojemu je poljski kralj Kazimir III. Veliki dao 1364. gradske povlastice. Tijekom XV. i XVI. st. u Radomu je bilo sjedište poljskog Sejma koji je 1505. proglasio Radomsku konstituciju. Zbog velikog požara (1628) te švedske okupacije i pljačke (1660) došlo je do gospodarske i političke stagnacije grada. U posljednjim godinama poljske neovisnosti sjedište je Radomske konfederacije (od 1767). Nakon propasti poljskoga kraljevstva bio je u sastavu Habsburške Monarhije (1795–1809), francuskog Velikoga vojvodstva varšavskoga (1809–15), Rusije (1815–1917), Njemačke (1917–18), Poljske (1919–39) i ponovno Njemačke (1939–45). Za II. svjetskog rata nacisti su u Radomu organizirali dva židovska geta (1941–42) s približno 30 000 ljudi. Golema većina zatočenika deportirana je u koncentracijske logore i ubijena. Godine 1945. Radom je ušao u sastav Poljske.
