Rahmanjinov (Rahmaninov) [raxma'n’inəf], Sergej Vasiljevič (Vasil’evič), ruski skladatelj, pijanist i dirigent (Oneg, Novgorodska gubernija, 1. IV. 1873 – Beverly Hills, SAD, 28. III. 1943). Učio glasovir na Petrogradskom konzervatoriju, potom na Moskovskom konzervatoriju glasovir (Nikolaj Sergejevič Zverev, Aleksandr Iljič Ziloti) i kompoziciju (S. I. Tanjejev, Anatolij Stepanovič Arenski). Pijanističku karijeru započeo je 1892., a 1897. debitirao je kao dirigent u privatnoj operi Save Ivanoviča Mamontova u Moskvi. U sezoni 1897–98. i 1899. gostovao je prvi put kao pijanist, dirigent i skladatelj u inozemstvu, u Londonu na koncertu Filharmonijskoga društva. Kao dirigent u Boljšom teatru u Moskvi (1904–06) osobitu je pozornost pridavao izvođenju ruskog opernog repertoara. Godine 1906–09. živio je u Dresdenu, a nakon turneje po SAD-u vratio se 1910. u Rusiju, gdje je vodio Filharmonijske koncerte (1911–13), surađivao u Ruskom glazbenom društvu i Ruskom glazbenom izdavačkom poduzeću, te priređivao koncerte po Rusiji i europskim središtima. Nakon izbijanja Listopadske revolucije napustio je Rusiju, živio u skandinavskim zemljama i Parizu, a 1918. nastanio se u SAD-u i ostvario karijeru pijanističkoga virtuoza. – Pijanist i dirigent izvanredne sposobnosti glazbenog memoriranja, Rahmanjinov je inzistirao na tehnički krajnje dorađenoj i izražajno suptilnoj interpretaciji. Njegov skladateljski opus od stotinjak djela zasnovan je na romantičkoj tradiciji, izrazito lirskog obilježja, a najuspjelija su djela iz područja glasovirske glazbe i solo popijevke. Drugi (1900–01) i Treći klavirski koncert (1909), te Rapsodija na Paganinijevu temu (1934) među najpopularnijim su i najčešće izvođenim djelima glasovirskoga koncertantnog repertoara.
