struka(e): strane riječi | farmacija

recept (njemački Rezept, prema latinskom receptum: dobiveno), pismeni nalog propisana oblika, koji liječnik, stomatolog ili veterinar izdaje ljekarniku za izradbu i/ili izdavanje određenoga lijeka. Lijekovi koji se propisuju na recept mogu biti gotovi ili magistralno pripremljeni (→ lijekovi). Recept se piše latinskim jezikom, a na njem se, za jednu osobu, propisuje samo jedan lijek u jednom obliku i dozi. Recept mora biti čitljivo ispisan, a sastoji se od 7 dijelova: 1) Inscriptio, zaglavlje recepta, s nazivom zdravstvene ustanove, odnosno adresom liječnika privatne ordinacije te datumom izdavanja lijeka; 2) Invocatio ili praepositio, oznaka Rp (kratica od lat. riječi recipe: uzmi), a označava sastojke propisanoga lijeka; 3) Ordinatio ili praescriptio, glavni dio recepta u kojem se ispisuju količina, odnosno vrste sastojaka (ingredijencija) lijeka. Za gotove se lijekove ispisuje naziv lijeka, oblik i doziranje; 4) Subscriptio, uputa ljekarniku o načinu priređivanja, opremanja i izdavanja lijeka; 5) Signatura, s oznakom S., kratka i razumljiva uputa bolesniku na hrvatskom jeziku o količini i načinu uporabe lijeka; 6) Nomen medici: ime liječnika (datum, žig i potpis liječnika); 7) Nomen aegroti: ime i prezime bolesnika kojemu se izdaje lijek te dob, radi provjere propisane doze. – U prenesenom značenju: naputak, uputa, savjet.

Citiranje:

recept. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/recept>.