Redi [rε:'di], Francesco, talijanski liječnik, prirodoslovac i pjesnik (Arezzo, 19. II. 1626 – Pisa, 1. III. 1698). Završio studij medicine i filozofije (1647), poznavao je klasične i romanske jezike. Preteča je modernih romanista i dijalektologa; bio je član akademije za promicanje jezika i pisane riječi Accademia della Crusca u Firenci. Kao liječnik toskanskih velikih vojvoda i član prirodoznanstvene akademije Accademia del Cimento u Firenci započeo je niz istraživanja te je bio jedan od prvih znanstvenih eksperimentatora na području biologije. U djelu O rađanju kukaca (Esperienze intorno alla generazione degl’insetti, 1668) prvi je pobio teoriju o spontanoj generaciji, pokazavši da se muhe rađaju u raspadnutom mesu samo ako su druge muhe u nj položile svoja jaja. Proveo je prva opsežna metodička istraživanja na području parazitologije. Značajna su i njegova istraživanja o zmijskom otrovu, koja imaju temeljno značenje u eksperimentalnoj toksikologiji. Autor je ditiramba Bakho u Toskani (Bacco in Toscana, 1685).