struka(e):
Respighi, Ottorino
talijanski skladatelj
Rođen(a): Bologna, 9. VII. 1879.
Umr(la)o: Rim, 18. IV. 1936.

Respighi [respi:'gi], Ottorino, talijanski skladatelj (Bologna, 9. VII. 1879Rim, 18. IV. 1936). Glasovir i violinu počeo je svirati već u ranom djetinjstvu, a prvu stručnu glazbenu naobrazbu dobio je u bolonjskom Liceo Musicale učeći violinu i violu (F. Sarti) te kompoziciju (L. Torchi, G. Martucci). Početkom XX. stoljeća u dva je navrata učio orkestraciju kod N. Rimski-Korsakova, što je znatno utjecalo na njegov skladateljski rad, a zatim je u Berlinu kratko učio kod M. Brucha. Vrlo rano počeo se zanimati za ranu glazbu (uglavnom XVII. i XVIII. st.) što je, osim u skladateljskim postupcima, očitovao kroz mnogobrojne transkripcije. Godine 1913. preselio se u Rim, gdje je postao profesor na Liceo Musicale di S. Cecilia, a poslije i ravnatelj novoosnovanoga Conservatorio di S. Cecilia. U Rimu je skladao orkestralna djela, po kojima je i danas najpoznatiji, a na području opere ostvario je plodnu suradnju s libretistom Claudiom Guastallom. U skladateljskom radu Respighi je varirao između modernih ideja i tradicionalnih strujanja do utjecaja rane glazbe (npr. Concerto gregoriano za violinu i orkestar), i jedan je od obnovitelja talijanske glazbe XX. stoljeća na orkestralnom području. Njegova je glazba u osnovi tonalitetna i prvenstveno koloristički bogata. Uz opere (Semirama, 1910; La Fiamma, 1934), kantate (Aretusa, 1911) i balete skladao je komorna i glasovirska djela te solo pjesme, a često i korepetirao različitim pjevačima. Najpoznatiji je po simfonijskim pjesmama (Fontane di Roma, 1917; Pini di Roma, 1924; Feste romane, 1928).

Citiranje:

Respighi, Ottorino. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/respighi-ottorino>.