Bahr [ba:'əɹ], Hermann, austrijski književnik (Linz, 19. VII. 1863 – München, 15. I. 1934). Pisao eseje, kritike, studije, drame, putopise, romane; karakterizira ga neobična promjenjivost ideoloških i književno-umjetničkih pogleda. Pošto je počeo književnu karijeru kao socijalist, u časopisu Die Freie Bühne istupa najprije kao zagovornik naturalizma i sljedbenik Zole i Ibsena, da bi ubrzo zatim, 1890-ih, postao krajnji impresionist (studije Prevladavanje naturalizma – Die Überwindung des Naturalismus, 1891. i Prilog kritici moderne – Zur Kritik der Moderne, 1890). Popularizirajući simboliste te Strindberga, Dostojevskog, Wildea, Bahr se zanosi nietzscheovskim kultom ličnosti; uoči I. svjetskog rata pokazuje u svom književnom programu nov obrat prema ekspresionizmu. Od toga doba njegovi su eseji i romani u znaku nekonvencionalnoga katolicizma. Jedan je od najčitanijih austrijskih kritičara u razdoblju moderne u Hrvatskoj. Za nas je zanimljiv njegov putopis Dalmatinsko putovanje (Dalmatinische Reise, 1909). Kao protejski tip umjetnika, pokazivao je sve boje epohe i ostavio snažan pečat na austrijsku književnost od 1890-ih do 1930-ih.
