rigor (lat.: ukočenost, otvrdnutost), trajni, nevoljno povišeni tonus poprečnoprugastoga mišićja karakterističan za poremećaje motorike u bolestima bazalnih ganglija (npr. Parkinsonova bolest). Očituje se pojačanim, ravnomjernim otporom na pasivno pokretanje dijelova okrajina (npr. savijanje i pružanje podlaktice). – Rigor mortis, mrtvačka ukočenost; jedan od sigurnih znakova smrti. (→ smrt)