Robespierre [ʀɔbɛspjɛ:'ʀ], Maximilien Marie Isidore de, francuski revolucionar i političar (Arras, 6. V. 1758 – Pariz, 28. VII. 1794). Kao odvjetnik u Arrasu bio je izabran 1789. za zastupnika Trećega staleža u Generalnim staležima, poslije Narodnoj ustavotvornoj skupštini. Tražio je opće pravo glasa na temelju ukidanja imovnoga cenzusa, ravnopravnost vjera i domaćega stanovništva u kolonijama te ukidanje ropstva; ubrzo je postao jednom od vodećih osoba u klubu jakobinaca. Smatrao je da je potrebna radikalna društvena reforma; nije bio za imovno izjednačenje, no smatrao je da se blagostanje naroda ne može osigurati bez rušenja plutokracije. Od 1791. borio se protiv nastojanja Feuillantsa da onemoguće daljnji razvoj Revolucije i sačuvaju ustavnu monarhiju. U razdoblju Zakonodavne skupštine (1. X. 1791–20. IX. 1792) preko tribine kluba jakobinaca, najutjecajnije polit. snage Revolucije, Robespierre se suprotstavljao žirondincima i njihovoj odluci da uđu u rat (1792). Važnu ulogu odigrao je također u pripremanju ustanka i pohodu pariškoga puka na Tuileries, kada je bila srušena monarhija (10. VIII. 1792). U Konventu se sa svojim pristašama izborio za odluku o pogubljenju kralja (siječanj 1793). Poslije je kao vođa montanjara (lijevo krilo jakobinaca) pučem srušio vlast žirondinaca (31. V – 2. VI. 1793) te preuzeo vlast u Konventu. Sudjelovao je u izradbi demokr. ustava (predviđao opće pravo glasa), koji zbog ratnih prilika nije stupio na snagu. U svojem nacrtu Deklaracije o pravima čovjeka ograničio je pravo vlasništva, zahtijevao da se uvede progresivni porez prema imetku, proglasio pravo na opće školovanje, na rad i na socijalnu pomoć onima kojima je najpotrebnija. Izabran u Komitet javnoga spasa (27. VII. 1793), kojemu je Konvent odobrio izvanredne ovlasti (svu izvršnu te dio sudske vlasti), Robespierre je stekao gotovo neograničenu moć. Uveo je režim terora i nepoštedno se obračunavao s polit. protivnicima (u koje se bez dokaznoga postupka svrstavao sve širi broj ljudi), te sa najbližim suradnicima osmislio izvanredne gospodarske (ratna dirigirana privreda) i voj. mjere (uvedena je opća voj. obveza). Fanatičnom odanošću Revoluciji i odbijanjem unosnih položaja i počasti, Robespierre je stekao nadimak Nepotkupljivi. Teror je opravdavao višim ciljevima, stvaranjem »društva vrlina«, boljega svijeta u kojem će konačno vladati jednakost i sloboda. Iako se osobno protivio dekristijanizaciji, dopustio je njezinu provedbu kao polit. ustupak hébertistima. Na njegovu je intervenciju neuspješan kult Razuma bio zamijenjen kultom Vrhovnoga bića (jednako neuspješnim). Nakon uspjeha u ratu, slamanja unutarnje »kontrarevolucije« i konsolidacije gospodarstva, počeli su sukobi unutar saveznika. Redom se obračunavao s ultrarevolucionarnim »bijesnim« J. Rouxom (uhićen u rujnu 1793), s hébertistima (ožujak 1794), a u travnju je prekinuo i s desnim krilom tzv. pomirljivih, predvođenih G. J. Dantonom. Ti obračuni te novi val terora u lipnju 1794. okrenuli su protiv njega velik dio Konventa. U situaciji sve jačega tajnog, organiziranog otpora prema jakobinskoj diktaturi došlo je 9. thermidora (27. VII) 1794. do prevrata koji su vodili njegovi gl. suradnici i provoditelji terora na terenu. Robespierre je bio zbačen, uhićen i već idućega dana giljotiniran zajedno sa L. A. Saint-Justom i drugima.
