Rosen [ro:'zən], Georg, njemački orijentalist, povjesničar i diplomat (Detmold, 24. IX. 1820 – Detmold, 29. X. 1891). Brat Friedricha Augusta, od 1839. studirao je orijentalne jezike u Berlinu i Leipzigu. Od 1844. boravio je kao tumač pri pruskom izaslanstvu u Carigradu, 1853. imenovan je pruskim konzulom u Jeruzalemu, 1867–75. bio je generalnim konzulom Sjevernonjemačkoga saveza (potom Njemačkoga Reicha) u Beogradu. Objavio je slovnicu perzijskoga jezika Osnove perzijskoga (Rudimenta Persica, 1843), istraživao kavkaske jezike te objavio ogled O jeziku Laza (Über die Sprache der Lazen, 1844) i Osetsku slovnicu (Ossetische Grammatik, 1846). Preveo je tursku verziju orijentalnih priča Tuti-nameh (I–II, 1858) i Bugarske pučke pjesme (Bulgarische Volksdichtungen, 1879), napisao opsežnu Povijest Turske od pobjede Reforme 1826. do Pariškoga sporazuma 1856 (Geschichte der Türkei vom Sieg der Reform 1826 bis zum Pariser Traktat 1856, I–II, 1866–67).
