Rostopčin [rastapč’i'n], Fjodor Vasiljevič (Fëdor Vasil’evič), ruski političar (Livni, 23. III. 1763 – Moskva, 30. I. 1826). Potomak ugledne ruske plemićke obitelji tatarskoga podrijetla. Od 1785. u vojnoj službi; 1796. bio je promaknut u čin generala. Bliski savjetnik ruskog cara Pavla I. Kao predsjedatelj Kolegija za vanjske poslove vodio je rusku vanjsku politiku od 1798. do 1801., kada je privremeno pao u nemilost. God. 1799. stekao je grofovski naslov. Za pohoda Napoleona I. Bonapartea na Rusiju bio je vojni guverner Moskve (1812–14); navodno je dao poticaj da se grad, pri ulasku francuskih postrojba, zapali (2. IX. 1812), što je prisililo Napoleona na povlačenje (11. X. 1812). Bio je u pratnji cara Aleksandra I. na Bečkom kongresu (1814). Prisiljen na ostavku, živio je 1814–23. u inozemstvu, a potom ponovno u Moskvi.
