Rothacker [ro:'thakəɹ], Erich, njemački filozof i sociolog (Pforzheim, 12. III. 1888 – Bonn, 11. VIII. 1965). Profesor u Heidelbergu i Bonnu, utemeljitelj tzv. kulturne antropologije koju je, nadovezujući se na I. Kanta, G. Th. Fechnera, W. Diltheya i M. Schelera, nastojao razgraničiti od biologije i etnologije, ali i anglosaksonske kulturne antropologije. Nastojao je pokazati da civilizacijski razvoj počiva na isključenju tijela – oruđa su tako tek zamjene čovječjih udova. To je isključenje tijela natjeralo čovjeka da prirodu uporabi protiv nje same, čime je istodobno stvarao kulturu; istodobno se čovjek prestao organski usavršavati u sklopu prirode, usredotočujući se na usavršavanje tehnike, što je dovelo do potrebe organiziranja većih društveno-gospodarskih formacija u kojima su jezik, znanost, tehnika i umjetnost vezane za međusobno ljudsko djelovanje, a ne više za organski razvoj. Utemeljio je Arhiv za povijest pojma (Archiv für Begriffsgeschichte). Glavna djela: Uvod u duhovne znanosti (Einleitung in die Geisteswissenschaften, 1920), Logika i sistematika duhovnih znanosti (Logik und Systematik der Geisteswissenschaften, 1926), Filozofija povijesti (Geschichtsphilosophie, 1934), Slojevi osobnosti (Schichten der Persönlichkeit, 1938), Problemi kulturne antropologije (Probleme der Kulturanthropologie, 1942), Čovjek i povijest (Mensch und Geschichte, 1950), Filozofska antropologija (Philosophische Anthropologie, 1964).
