struka(e):
Rudolf I.
njemački kralj
Rođen(a): dvorac Limburg, Breisgau, 1. V. 1218.
Umr(la)o: Speyer, 15. VII. 1291.

Rudolf I., njemački kralj od 1273 (dvorac Limburg, Breisgau, 1. V. 1218Speyer, 15. VII. 1291). Sin grofa Albrechta Habsburškoga. Njegovim izborom za njemačkoga kralja u Frankfurtu na Majni 1. X. 1273. okončano je razdoblje tzv. međuvlašća (1254–73), obilježeno unutarnjim previranjima i samovoljom velikaša. Pošto se odrekao carskih prava u Papinskoj Državi i na Siciliji i obećao da će povesti križarski pohod (1274), dobio je priznanje pape Grgura X. Iznova je uspostavio mir i pravni poredak u državi. Na saboru u Nürnbergu ishodio je odluku kojom su se morali vratiti otuđeni kraljevski posjedi (1274). Sukobio se s češkim kraljem Otakarom II. i prisilio ga da mu prepusti Austriju, Štajersku, Kranjsku i Korušku (1276). Otakarov otpor slomio je pobjedom kraj Dürnkruta (1278). Postavio je temelje moći habsburške dinastije. Članovima svoje obitelji, sinovima (Albrechtu i Rudolfu) i šurjaku (Meinhardu II. Tirolskom), dao je u feud buduće habsburške nasljedne zemlje. Nikad nije bio okrunjen za cara.

Citiranje:

Rudolf I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rudolf-i>.