struka(e):
Ružić, Branko
hrvatski kipar
Rođen(a): Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 4. III. 1919.
Umr(la)o: Zagreb, 27. XI. 1997.
ilustracija
RUŽIĆ, Branko, Hanza misli V, 1978., Zagreb, Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Ružić, Branko, hrvatski kipar (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 4. III. 1919Zagreb, 27. XI. 1997). Diplomirao kiparstvo 1944 (F. Kršinić) i slikarstvo 1948 (M. Tartaglia) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je predavao 1961–85. Stvarajući kiparska djela, istodobno arhetipska i suvremena, zauzima istaknuto mjesto u hrvatskom suvremenom kiparstvu. Započeo je kao slikar (Cigani, 1949; Seka, 1952), ali se 1956. priklonio kiparstvu (Otac). Nadahnut izvornim utjecajima koje je pronašao u rodnoj Slavoniji (lokalna tradicija, ranoromanička skulptura u Rudinama) i na putovanjima 1955–56 (Lascaux, Stonehenge, Tarquinia) uspostavio je vlastiti kiparski jezik sažetih organskih oblika, snažne unutarnje dinamike i monumentalnosti. Najveći dio opusa izradio je u drvu. U portretima je isticao ekspresiju osobnosti (Cézanne I, 1962; Krsto Hegedušić, 1974; Dali, 1988), figure je oblikovao kao sugestivne antropomorfne znakove ispunjene životnom snagom (Čovjek s krilima, 1957; Sam, 1970), a u nizovima i skupinama figura nastojao je približiti osjećaj zajedništva (Jasenovac I, 1963; Korablja, 1966; Zagrljeni, 1988). Često je prikazivao životinje (Ptica, 1961; Konj, 1972) i arhitekturu (Katedrala, 1960; Tvrđava, 1985; Dubrovnik, 1992; Zatvor, 1993). Radio je i u bakrenom limu (Limar I, 1960), kamenu (Okrugli stol, 1969), terakoti (Mačke u šetnji II, 1984), bronci i gipsu. Od 1989. radio je skulpture od papira (niz raspela; Stup za sjećanje), a zajedno sa suprugom Julijom vezene kompozicije na platnu (Adam i Eva IV, 1990). Izveo je javne spomenike (Vinkovačke jeseni u Vinkovcima, 1978; Čudo u Milanu u Fallerslebenu, Njemačka, 1978; Mačka na Savskom nasipu u Zagrebu, postavljen 2001). Bavio se teorijom i praksom likovne pedagogije te dječjega stvaralaštva (knjiga Djeca crtaju, 1959). Godine 1993. darovao je Slavonskomu Brodu antologijski izbor svojih djela za Galeriju Ružić i suvremenici (stalni postav Galerije umjetnina). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1985).

Citiranje:

Ružić, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ruzic-branko>.