TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Saba, Umberto

Saba [sa:'ba], Umberto (pravo prezime Poli), talijanski književnik (Trst, 9. III. 1883Gorica, 25. VIII. 1957). Sin tršćanske Židovke i katolika. Traumatično djetinjstvo, obilježeno nedostatkom oca, koji je obitelj napustio prije sinova rođenja, postalo je važan motiv, ali i ključ za tumačenje većega dijela piščeva opusa. Studij nije završio, bavio se različitim poslovima. God. 1919. otvorio je antikvarnu knjižaru koja mu je bila stalan izvor prihoda, ali i utočište; nakon autorove smrti postala je jedan od kultnih tršćanskih lokaliteta. U doba rasnih progona za II. svjetskog rata skrivao se u Firenci, Rimu i Milanu, a poslije se vratio u rodni grad, u kojem je proveo najveći dio života. Liriku je započeo objavljivati 1903. Svoje životno djelo Kanconijer (Il Canzoniere, 1. izdanje 1921) sustavno je dopisivao pa je za njegova života doživjelo više proširenih izdanja. To je djelo njegova svojevrsna intimna autobiografska kronika. Grad Trst i njegova svakodnevica, te ljubav, ponajprije prema ženi Lini, najčešći su motivi Sabine poezije. Spoj lirizma i pripovjednoga tona, tradicionalne metrike i modernoga svakodnevnog leksika i sadržaja, suptilne psihološke analize te prividne »običnosti« i jednostavnosti čini njegovu poeziju »anomalnom« pojavom, nesvodivom na dominantne pjesničke pravce iz prve polovice XX. stoljeća. Među proznim se djelima ističu: studija o vlastitu djelu Povijest i kronološka povijest Kanconijera (Storia e cronistoria del Canzoniere, 1948), te dvije prozne zbirke Prečaci i pričice (Scorciatoie e raccontini, 1946) i Sjećanja – Pripovijesti (Ricordi – Racconti, 1956). Posmrtno mu je objavljeno više knjiga pisama te nedovršeni roman Ernesto (1953., objavljen 1975).

Citiranje:
Saba, Umberto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 22. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53872>.