Sábato, Ernesto

Sábato [sa'βato], Ernesto, argentinski književnik (Rojas, 24. VI. 1911Santos Lugares, 30. IV. 2011). Djelovao isprva kao teorijski fizičar (usavršavao se na Institutu Joliot-Curie u Parizu, MIT-u u Cambridgeu, SAD, i dr.). Predavao je teorijsku fiziku na Sveučilištu u La Plati (1940–45), no zbog pritiska Peronova režima morao se povući. Uza znanstveni rad pisao je i slikao i tek se u zrelim godinama isključivo posvetio književnosti. U prvoj objavljenoj knjizi, esejima Čovjek i svemir (Uno y el universo, 1945), raspravljao o filozofskim i znanstvenim temama u obliku aforizama, kratkih ironičnih komentara i sl. Slavu je stekao romanima Tunel (El túnel, 1948), O junacima i grobovima (Sobre héroes y tumbas, 1961) i Abaddón, istrjebitelj (Abaddón, el exterminador, 1974), u kojima analizira psihologiju likova koji su redom osamljeni čudaci i očajnici. Objavio je i desetak knjiga eseja (npr. Heterodoksija – Heterodoxia, 1953; Prije kraja – Antes del fin, 1998; Otpor – Resistencia, 2000., i dr.). Obnašao je različite društvene i političke dužnosti, no zbog ograničenja slobode govora više se puta morao povlačiti iz javnoga života. Desetljećima djelovao u nevladinim udrugama za zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Citiranje:
Sábato, Ernesto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53885>.