Sade [sad], Donatien Alphonse François de, francuski književnik (Pariz, 2. VI. 1740 – Charenton, 2. XII. 1814). Iz stare plemićke obitelji, markiz; 1754–63. bio u voj. službi. Zbog otvorena libertinizma, napose neuobičajenih morbidnih ugođaja njegovih orgija, nekoliko je puta bio kratkotrajno zatvaran, a 1777. trajno utamničen u Vincennesu, gdje je počeo pisati. Od 1784. bio je zatočen u Bastillei, a od 1789. u mentalnoj bolnici u Charentonu. Pušten 1790., god. 1792–94. bio je niži činovnik revoluc. vladâ. Od 1804. ponovno je zatočen u Charentonu, gdje je ostao do smrti. U zatočeništvu se od mondena razvratnika preobrazio u pobunjena mislioca i napisao niz djela koja nastavljaju tradiciju moralno-poučnih filoz. rasprava, ali su istodobno puna opscenosti i opsesije zlom. Uz traktat seksualne patologije 120 dana Sodome (Les 120 Journées de Sodome, 1785., objavljen 1904), te cinični slobodarski dijalog Filozofija u budoaru (La Philosophie dans le boudoir, 1795), njegovo je ključno djelo roman o junakinji Justine, objavljen u 3 verzije. Prva je, najmanje smiona, naslovljena Nedaće krjeposti (Les Infortunes de la vertu, 1787., objavljen 1930) te duljinom i koncepcijom najbliža filoz. noveli. Druga verzija priče, Justine ili nedaće krjeposti (Justine, ou les malheurs de la vertu, 1791), začinjena je skarednim prizorima, bliska pustolovnomu romanu i romanu karaktera, s junakinjom koja u prvom licu pripovijeda niz seksualnih zlostavljanja što ih doživljava, ali koja zadržava neokaljanu ćud (što je konkretizirano i jezičnom suzdržanošću). Treća verzija, Nova Justine ili nedaće krjeposti, popraćena Pripoviješću Juliette, njezine sestre, ili prednosti opačine (La Nouvelle Justine ou les Malheurs de la vertu, suivi de l’Histoire de Juliette, sa sœur ou les Prospérités du vice, 1797) leksički je znatno opscenija, s brutalnijim i nevjerojatnijim prizorima orgija, te pripovijedanjem u trećem licu (čime se konkretizira oduzimanje glasa vrlini). Dok se u prikazu Justinine sudbine stalno ponavljaju iste situacije (stalno ju, zbog njezine odanosti vrlini, kažnjavaju mračne sile pohote), u prikazu sudbine moralno iskvarene Juliette nema ponavljanja već je riječ o stalnom napredovanju – to je trijumfalna epopeja zla. Sade je 1800. objavio i poetološki esej Razmišljanje o romanu (Idée sur le roman), u kojem je izložio stajalište da roman mora opisivati zlo jer jedino ono zanima ljude i jedino je ono istinito. Njegov opsežan opus djelomice je bio uništen nakon smrti, ali u različitim izdanjima neprestano čitan. Napose su ga prevrjednovali nadrealisti, zbog sustavne razgradnje svih društv. hipokrizija te dosljedna pokazivanja kako nema bestjelesnih ideja.
