Saint-Just [sžy'st], Louis Antoine Léon, francuski političar i revolucionar (Decize, 25. VIII. 1767 – Pariz, 28. VII. 1794). Studirao je pravo u Reimsu. Na početku Francuske revolucije bio je izabran za časnika Narodne garde u departmanu Aisne (1789), a potom i za njegova zastupnika u Konventu (1792), gdje se priključio montanjarima. Kao član Komiteta javnoga spasa (od 1792) istaknuo se u raspravama o presudi Luju XVI., tražeći njegovo pogubljenje (teza da je kralj kriv zato što je kralj, odn. da je uzurpator), a potom je postao glavnim zagovornikom mjera terora (konfiskacija imanja neprijatelja Revolucije, skraćivanje sudskoga postupka u procesima polit. neprijateljima). Poznata mu je izjava da ne treba kažnjavati samo izdajice nego i indiferentne. Zbog toga su mnogi u njem vidjeli preteču totalitarnih vođa XX. st. Jedan od redaktora ustava 1793. Bio je na Robespierreovoj strani u sukobu s hébertistima i Dantonovom skupinom. Kao zastupnik Konventa pri Rajnskoj i Sjevernoj armiji (1793–94) proveo je »čišćenje« i preustroj vojske. Zbog sve jačega tajnog, organiziranog otpora prema jakobinskoj diktaturi 9. thermidora (27. VII) 1794. došlo je do prevrata koji su vodili njegovi glavni suradnici i provoditelji terora na terenu. Saint-Just je bio uhićen i već idućega dana giljotiniran zajedno s M. Robespierreom i drugima. Jedan od teoretičara revolucije; napisao je djelo Fragmenti o republikanskim institucijama (Fragments sur les institutions républicaines, 1794) u kojem je dao viziju egalitarnoga društva.
