Salieri [saliε:'ri], Antonio, talijanski skladatelj (Legnano, 18. VIII. 1750 – Beč, 7. V. 1825). Isprva učio glazbu u Legnanu, potom u Beču kod F. L. Gassmanna, gdje se rano potvrdio kao talentirani skladatelj opera. Uživao je potporu austrijskoga cara Josipa II., koja mu je omogućila ranu karijeru u Beču (zarana je bio imenovan tzv. komornim skladateljem), Italiji (između 1778. i 1780. skladao je pet opera za Milano, Veneciju i Rim) i Francuskoj, gdje je postao glavnim nasljednikom Ch. W. Glucka kao skladatelja opere serie. Kao bečki dvorski kapelnik (1788–1824) manje je skladao opere, a više crkvenu glazbu te vodio brigu o glazbenicima kapele, instrumentariju, knjižnici i izvođenom repertoaru. Istaknuo se i kao glazbeni pedagog: podučavao je, među ostalima, i mladoga Beethovena i Schuberta. Salieri je ostavio opsežan opus koji uključuje 41 operu (komične i ozbiljne opere), niz od stotinjak crkvenih djela (oratoriji, kantate, mise, ofertoriji, graduali, psalmi i dr.), svjetovnu vokalnu glazbu (kantate, zborovi, kanoni i dr.) i instrumentalnu glazbu (koncerti, simfonije, sonate i druga komorna djela). Najznačajniji kao operni skladatelj, pokazao je znatnu vještinu u kombiniranju talijanskih, francuskih i njemačkih opernih stilova, te komike i ozbiljnosti, sa smislom za virtuoznost koloratura i raznovrsnu karakterizaciju radnje glazbom.
