struka(e):
Salinger, J(erome) D(avid)
američki književnik
Rođen(a): New York, 1. I. 1919.
Umr(la)o: Cornish, New Hampshire, 27. I. 2010.
ilustracija
SALINGER, J(erome) D(avid)

Salinger [sæ'linəɹ], J(erome) D(avid), američki književnik (New York, 1. I. 1919Cornish, New Hampshire, 27. I. 2010). Svjetski je uspjeh postigao romanom Lovac u žitu, o tankoćutnom adolescentu buntovna karaktera Holdenu Caulfieldu, te pripovijestima o osebujnim članovima fikcionalne obitelji Glass, od kojih se osobito ističe kratka priča Perfektan dan za banana-ribe.

Život

Rođen u newyorškoj židovskoj obitelji, školovao se u privatnoj gimnaziji McBurney School u New Yorku i na vojnoj akademiji Valley Forge Military Academy u Wayneu u Pennsylvaniji. Studirao je u New Yorku (New York University, 1936–37; Columbia University, 1939) i Collegevilleu u Pennsylvaniji (Ursinus College, 1938–39). Drugi svjetski rat većinom je proveo na europskim bojišnicama kao časnik američke protuobavještajne službe. Nakon probitka na književnoj sceni teško se nosio s javnim izlaganjima, djelomice i zbog posttraumatskoga stresnog poremećaja što ga je razvio nakon svršetka rata. Bježeći od gradskoga života, preselio se 1953. iz New Yorka u gradić Cornish u New Hampshireu, gdje se sve više osamljivao te izučavao istočnjačke religije i duhovne discipline (zen-budizam, hinduizam, joga). Premda je 1965. prestao objavljivati, pisao je do kraja života.

Književna djelatnost

Prvu kratku priču Mladci (The Young Folks), satiru o blaziranim studentima, objavio je 1940. u časopisu Story (posmrtno tiskana 2014. u zbirci Tri rane pričeThree Early Stories). Pisao je i tijekom služenja u Drugome svjetskom ratu, stvorivši likove neprilagođena mladića Holdena te članova njegove obitelji u nekoliko kratkih priča. Prvu od njih, Blaga pobuna s Madisona (Slight Rebellion Off Madison), o Holdenovim tumaranjima New Yorkom, objavio je 1946. u časopisu The New Yorker, u kojem će objaviti i više daljnjih novela. To djelo, zajedno s kratkom pričom Lud sam (Iʼm Crazy, 1945), o nerazumijevanju okoline za Holdenove životne izbore, poslužilo je kao temelj njegovu jedinom romanu Lovac u žitu (The Catcher in the Rye, 1951).

Lovac u žitu

Radnja romana odvija se tijekom tri prosinačka dana, o kojima Holden retrospektivno pripovijeda iz kalifornijske duševne bolnice, svjedočeći o svojoj adolescentskoj krizi i bijegu iz privatne škole prema New Yorku u znak pobune protiv lažnih vrijednosti srednje klase. Nakon povratka kući, doživjevši psihički slom, pripovijeda o svojim iskustvima i osjećajima te nastavlja živjeti s obitelji; unatoč životnomu razočaranju, smatra kako mu je zadaća pomoći drugoj djeci. Roman je postigao uspjeh i iznimnu čitanost, napose među adolescentima. Tomu je pridonio i neposredan diskurs gdje uz mnogo humora i psovki, Holden pripovijeda živim i slojevitim uličnim jezikom. Taj je lik osmišljen kao svojevrsni antijunak: emocionalno osjetljiv te buntovna i antisocijalna karaktera, osim kad je riječ o još neiskvarenoj djeci, poput njegove sestre Phoebe, čiju bi nevinost najradije čuvao kao »lovac u žitu«, spašavajući ih od pada u provaliju odraslosti. Zbog tih osobina Holden je postao ikonom društvenog otpora američkoga poslijeratnog naraštaja 1950-ih i 1960-ih, kao i općenita mladenačkog buntovništva. Posebnosti romana pridonijeli su i usredotočenost na urbanu sredinu, ispunjenu likovima društvenih marginalaca upitna morala (npr. svodnika i prostitutki), zbog čega je bio zabranjivan u pojedinim državama, uvjerljivi monolozi i dijalozi, narativna struktura u tradiciji američkoga pikarskog romana socijalno-kritičkoga predznaka (poput onih o Tomu Sawyeru i Huckleberryju Finnu Marka Twaina) te autobiografske značajke, odnosno paralele između protagonista i samoga pisca.

Najvažnije novele

Djelomice autobiografskima smatraju se i njegove uspjele kratke priče Perfektan dan za banana-ribe (A Perfect Day for Bananafish, 1948) i Esmé – s ljubavlju i mučninom (For Esmé – with Love and Squalor, 1950), o (poslije)ratnim traumama, poslije tiskane u zapaženoj zbirci Devet priča (Nine Stories, 1953). U prvoj od novela predstavio je lik psihički bolesnoga ratnog veterana Seymoura Glassa, a članovima obitelji Glass bavio se i u sljedećim pričama, od kojih se ističu istonaslovne novele iz zbirki Franny i Zooey (Franny and Zooey, 1961), o mentalno neuravnoteženoj Frances »Frannie« i bratu Zacharyju Martinu »Zooeyju« koji joj nastoji pomoći, te Visoko podignite krovnu gredu, tesari i Seymor: uvod (Raise High the Roof-Beam, Carpenters and Seymour: An Introduction, 1963), koje se temeljitije bave Seymourovim životom. Većina ih je ispripovijedana iz perspektive Webba Gallaghera »Buddyja« Glassa, pisca pripovijesti o vlastitoj obitelji, svojevrsna Salingerova pripovjedna alter ega. Glassovima je posvetio i svoje posljednje objavljeno djelo, epistolarnu pripovijetku Hapworth 16, 1924 (1965). Svim novelama zajednički je naglasak na živahnim dijalozima i monolozima, kao i tematska preokupacija socijalnom izdvojenošću, proradbom trauma te propitivanjem duhovnosti.

Recepcija i utjecaji

Lovcem u žitu stekao je iznenadnu slavu. Premda njegova kasnija djela nisu postigla jednak uspjeh, smatra se američkim književnim klasikom koji je antikonformizmom utjecao na beat-generaciju, a lakoćom izričaja na mnoge suvremene pisce (Jonathan Safran Foer, Haruki Murakami, John Updike i dr.). Zbog osamljeničkoga života izazivao je pojačano zanimanje javnosti koja je od njega stvorila mitsku figuru, o čemu svjedoče roman Bosonogi Joe (Shoeless Joe, 1982) Williama Patricka Kinselle, o liku koji od Salingera traži pomoć pri tumačenju halucinacija o bejzbolu, filmska ekranizacija istoga romana Polje snova (Field of Dreams, 1989) Phila Aldena Robinsona, u kojem je u strahu od tužbe promijenjeno ime pisca, drama Prolaziti kroz žito (Coming Through the Rye, 2015) Jamesa Stevena Sadwitha, o kazališnome dramaturgu koji ga pokušava pronaći ne bi li dobio dopuštenje za adaptaciju Lovca u žitu, kao i dokumentarni film Uloviti Salingera (L’Attrape-Salinger, 2007) Jean-Mariea Périera, u kojem za njime traga francuski pisac Frédéric Beigbeder. O Salingerovu životu napisano je više knjiga, među kojima kontroverzni memoari njegove kćeri Margaret Snovolovac (Dream Catcher: A Memoir, 2000).

Na hrvatski su prevedene zbirke Visoko podignite krovnu gredu, tesari; Seymor: uvod (1971) i Franny i Zooey 1978., obje u prijevodu Blanke Pečnik-Kroflin te Devet priča i Lovac u žitu (1978., u prijevodu Nikole Kršića). Potonji roman u hrvatskoj je književnosti uvelike utjecao na razvoj tzv. proze u trapericama, koja žargonskim izričajem tematizira osebujnu mladež iz urbanih sredina (najpoznatiji predstavnici Antun Šoljan, Alojz Majetić, Zvonimir Majdak, Pero Kvesić, Ivan Slamnig, Branislav Glumac i dr.).

Citiranje:

Salinger, J(erome) D(avid). Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/salinger-j-erome-d-avid->.