Sammartini [sam:arti:'ni], Giovanni Battista, talijanski skladatelj (? Milano, 1700/01 – Milano, 15. I. 1775). Karijeru je započeo kao oboist, a 1728. postao je maestro di cappella kongregacije sv. Entierra u okviru milanske isusovačke crkve. Bio je vodeći skladatelj u Milanu; 1760-ih i 1770-ih bio je kapelnik u osam milanskih crkava, a neki izvori spominju ih čak 11. Skladao je opere, no poznatija je njegova instrumentalna glazba: solistički koncerti, komorne skladbe (sonate, dua, trija, kvarteti), a osobito simfonije (142), po kojima je već 1730-ih postao poznat i izvan granica Italije. Njegova su djela stilski obilježena kasnobaroknom sjevernotalijanskom tradicijom, no uvodeći niz novina, u njima očituje prijelaz prema stilu zreloga klasicizma. Trostavačne simfonije za gudački orkestar, a poslije i pridodane puhače, sastoje se najčešće od brzoga sonatnog stavka, jasnih tonalitetnih odrednica, duge provedbe i izrazite reprize, srednjih stavaka umjerena tempa i završnih stavaka u formi menueta, ili pak dugih i razigranih stavaka u dvodijelnoj formi. U potonjim su djelima stavci dulji, izrazitijega kontrasta u teksturi, ritmu, dinamici i ugođaju, a ističu se lirični polagani stavci, često u molskom tonalitetu. Njegova su djela odigrala bitnu ulogu u razvoju glazbenoga klasicizma.
