struka(e):
Sarraute, Nathalie
francuska književnica ruskoga podrijetla
Rođen(a): Ivanovo, Rusija, 18. VII. 1900.
Umr(la)o: Pariz, 19. X. 1999.
ilustracija
SARRAUTE, Nathalie

Sarraute [saʀo:'t], Nathalie, francuska književnica ruskoga podrijetla (Ivanovo, Rusija, 18. VII. 1900Pariz, 19. X. 1999). Od 1902. živjela u Francuskoj (izuzevši ponovni boravak u Rusiji 1906–09). Studirala je povijest umjetnosti na Oxfordu, sociologiju u Berlinu te englesku književnost i pravo na Sorbonnei, 1926–41. radila kao odvjetnica. Prvo joj je djelo zbirka kratkih proza Tropizmi (Tropismes, 1939), s naslovom koji je sama definirala kao naziv za elementarne impulse u temelju ljudskih gesti, riječi i osjećaja. Te je impulse nastojala opisati prosedeom zasnovanim na fluidnoj sintaksi i oblikovanim u dijalogu s djelima F. M. Dostojevskoga, M. Prousta, J. Joycea i V. Woolf, kao i s psihoanalitičkim postavkama. Tradicionalni zaplet i fabulu zamijenila je opisima varijacija i preobrazbi gibanja na rubu svijesti, a psihološku karakterizaciju gotovo apstraktnim psihičkim napetostima (imena likova najčešće su zamijenjena osobnim zamjenicama) što nastaju iz ambicija, žudnji, nemira i komunikacijskih nesporazuma. Jedna je od njezinih stalnih tema i sam stvaralački postupak kao proces traženja, lutanja, zabludjelosti i rasula. Značajniji su joj romani Portret neznanca (Portrait d’un inconnu, 1948), koji je J.-P. Sartre nazvao antiromanom, Planetarij (Le Planétarium, 1959), kojim je stekla svjetsku slavu, s prikazom kontinuirana i opsesivna uređivanja stana kao metaforom pisanja, Zlatno voće (Les Fruits d’or, 1963), u kojem se portretirajući literarnu koteriju izravno referira na književnost, Između života i smrti (Entre la vie et la mort, 1968), Čujete li ih? (Vous les entendez?, 1972), Ti se ne voliš (Tu ne t’aimes pas, 1989). Znatno je pridonijela tendenciji novoga romana u francuskoj književnosti; u tom smislu značajna je i njezina zbirka autopoetičkih eseja Doba sumnje (L’Ère du soupçon, 1956). Stalne teme nesavršenosti, pukotina i proturječja svijesti te sumnje u vjerodostojnost sjećanja i domet riječi odlike su i njezine autobiografije Djetinjstvo (Enfance, 1983). Pisala je i drame: Tišina (Le Silence, 1967), Laž (Le Mensonge, 1967), Ovdje (Ici, 1994).

Citiranje:

Sarraute, Nathalie. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sarraute-nathalie>.