STRUKE:

Scarlatti, Domenico

ilustracija
SCARLATTI, Domenico

Scarlatti [skarla't:i], Domenico, talijanski skladatelj i čembalist (Napulj, 26. X. 1685Madrid, 23. VII. 1757). Sin skladatelja A. Scarlattija. U obitelji dobio prvu glazbenu poduku, a zatim je učio u Veneciji (F. Gasparini). Često je putovao, prvo s ocem, a zatim samostalno, oduševljavajući svojim umijećem sviranja čembala. Djelovao je u Rimu (od 1709. kao maestro di cappella poljske kraljice Marije Kazimire, a od 1714. crkve sv. Petra), Londonu, Lisabonu (kao mestre de capela kralja Ivana V. i dvorski učitelj glazbe od 1719), Napulju i Madridu (od 1729. u službi kraljice Marije Barbare). Scarlatti je skladao crkvena djela, opere, kantate i druge skladbe, uglavnom u skladu sa službom u kojoj je bio, ali je najpoznatiji po svojim djelima za instrumente s tipkama skladavši ukupno 555 sonata nazvanih Vježbe za čembalo (Esercizi per gravicembalo). U njima je razvio tehniku sviranja tog instrumenta, a uz barokne elemente unio je u čembalističku literaturu elemente rokokoa. Dvodijelni oblik Scarlattijevih jednostavačnih sonata smatra se jednim od preteča kasnijega sonatnog oblika.

Citiranje:
Scarlatti, Domenico. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54801>.