Schering [še:'riŋ], Arnold, njemački muzikolog (Breslau, danas Wrocław, Poljska, 2. IV. 1877 – Berlin, 7. III. 1941). Studirao povijest i psihologiju glazbe na Berlinskom sveučilištu; doktorirao je u Münchenu. Bio je profesor muzikologije na sveučilištima u Leipzigu, Halleu i Berlinu, urednik serije izdanja Spomenici njemačke glazbe (Denkmäler Deutscher Tonkunst) te predsjednik Händelova društva i Njemačkoga glazbenog društva (Deutsche Musikgesellschaft). Kao znanstvenik bavio se pretežno starijom glazbom, osobito opusom J. S. Bacha, a najznačajnije mu je djelo Povijest glazbe u primjerima (Geschichte der Musik in Beispielen, 1931).